29/08/15 // 8:05

TOT_0395

 

{This pace is set to break

It’s just too safe for me outside tonight
And I want that
I face the storms at the time from the lighthouseAnd I want that
And waste the storm and the night, oh

What do the waves have to say now?
What do the waves have to say now, now?

Slow down
And let the waves have their way now, now
Slow
And let the waves have their day

And I want that

Here I’ve been living and losing from sin
I pulled it out now, begin, begin
Here I’ve been losing and living within
Inwardly urgent and sinking again
The lighthouse}

 

TOT_0422

 

TOT_0442

TOT_0449

TOT_0460

TOT_0464

TOT_0482

TOT_0488

TOT_0495

špagerice: Ralph Lauren – shoebox

(prve u životu koje me nisu nažuljale.)

 

28/08/15 // 9:49


TOT_0162

 

{prije i poslije i prije kupanja. i tako u šareni krug.}

 

TOT_0166

 

TOT_0175

TOT_0177

TOT_0179

TOT_0187

TOT_0188

 

TOT_0200

 

TOT_0196

 

TOT_0194

 

TOT_0198

 

 

27/08/15 // 9:07

 

TOT_9999

 

Nakon Primoštena zaputili smo se put Dugog otoka.  Neotkrivenog ljepotana. (bez gužvi, bez turista, bez kineskih štandova, sa tirkiznim morem.)

Shvatila sam jednu stvar –  volim more i da od sada samo otoci dolaze u obzir kada je ljetovanje u pitanju. Zaljubila sam se u Veli Rat, svjetionik, plažu, kamp, mir.

Nisam kampirala ima već 9 godina i vec sam zaboravila koliko je to divno iskustvo,mislim da je Dugi probudio ljubav koju ću ponoviti i iduceg ljeta.

Mislim da je vrijeme da uložimo u kampersku opremu i nabavimo neki džip. (Veselim se novim pustolovinama)

 

Pa krenimo sa postovima o Dugom!

 

 

 

 

TOT_9991

TOT_9984

TOT_9982

TOT_9970

TOT_0027

TOT_0040

TOT_0041

TOT_0042

TOT_0043

TOT_0046

TOT_0048

TOT_0049

TOT_0051

TOT_0053

TOT_0054

TOT_0056

TOT_0059

TOT_0061

TOT_0064

TOT_0068TOT_0066

TOT_0346

TOT_0324

 

TOT_0074

TOT_0079

TOT_0084

TOT_0107

TOT_0122

TOT_0130

TOT_0133

TOT_0141

p.s

Uvijek kada negdje putujem po prvi puta volim ponijeti novi miris da me svaki puta kada ga stavim podsjeti na to mjesto. Ovog puta sam izabrala svijeću. Nisam ju još palila kako sam se vratila, planiram u 10. mjesecu kada se za stalno vratim u Zagreb i izvrtim ljeto još jednom i divne trenutke s Dugog otoka.

svijeća: Village Candle – Candle Land Zagreb

 

23/08/15 // 3:40

TOT_9174

 

Na stotine mailova da napišeš jedan post o sebi.

Evo jedan:

 

 

 

TOT_9171

TOT_9167

TOT_9162

TOT_9159

TOT_9158

TOT_9154

TOT_9152

TOT_9150

TOT_9149

TOT_9145

TOT_9131

TOT_9129

TOT_9128

TOT_9127

TOT_9125

TOT_9124

TOT_9116

TOT_9107

TOT_9105

TOT_9103

TOT_9102

TOT_9101

TOT_9100

TOT_9099

TOT_9097

TOT_9095

TOT_9094

TOT_9093

TOT_9092

ogrlica: Bill Skinner

sandale: BCBG

 

Uživajte u vikendu!:*

21/08/15 // 7:19

TOT_9201

Jučer sam posjetila Kneževo u potrazi za još jednim dvorcem u nizu. Nikada prije nisam bila u ovom selu koje je ubrzo postalo i najdivnije selo koje sam vidjela u Hrvatskoj. Vjerujem da mnogi ne dijele istu esetiku kao ja (moj momak i ja se tu jako dobro slažemo, i neizmjerno sam sretna zbog toga) i vjerujem da će mnogima biti cudno možda i smiješno ovo dolje napisano, ali to je stvar ukusa. Pa da krenem:

 

Bilo je savršeno vrijeme, baš ono kako najviše volim. Pola neba se već bilo isplakalo i pobijelilo od muke. Pola je bilo sivo u svim nijansama gotovo do crne. Vjetar je bio jak, tako da je remetio to malo ljeta što je ostalo. Ja sam se prvi puta unazad tri mjeseca nadisala svježeg zraka svojim malim, od skolioze stiskutim plućima. Na ulazu nas je dočekao doslovno prikaz engleskog sela, fino uređene duge kućice od crvene cigle sa puno cvijeća i malim vrtom (ne tipične za ostatak Baranje). Nigdje nikoga. Desno ugledah dvorac i pomislih da je mogao biti i simpaticniji. Na zavijutku ceste, odmah iza ugla pojavila se ogromna secesijska zgrada, toliko velika da se ni u Osijeku ne bi postidila svoje veličine. Potpuno napuštena. I dalje nije bilo nigdje nikoga, samo zvuk vjetra i čudan osjecaj. Odmah mi je krzo glavu prošao kadar iz dokumentarca o Černobilu. Kada sam pomislila da su svi ljudi iselili iz ovog ljupkog sela začuo se zvuk iz nadolazeceg kombija (kao onaj 2000. kada je išao kombi Family frosta, sjecate se?). Prikaz iz horor filma. Nije bilo djece koja trce za sladoledom. Nije bilo nikoga. Samo Filip i ja i prekrasna napuštena aleja kojom odzvanja sablast. Kroz koprive smo se provukli do stražnjeg ulaza koji je (na našu veliku radost) provaljen i krenuli u razgledavanje. Zgrada je bila uprava Belja, pa kasnije i rađaonica. Možete li zamisliti selo koje je u sezoni imalo 3000 zaposlenih i rodilište? Prvi glas da je tako nešto postojalo. Ali to nije sve, nekoliko desetaka metara dalje nalazi se napušteno kino. Kino u selu, u to vrijeme! Mašala! Nekada je vrvilo životom, pjesmom, radosti. Danas su svi zaboravili na njegovo postojanje. Nekoliko stotina ljudi živi u Kneževu, mladi su iselili. Selo izgleda kao da je rat završio prije dva sata. Opljačkano, ogoljeno, posramljeno, napušteno. {divno.}

Ta sjeta, sivilo dana, vjetar, ta secesijska građevina, to sve… Stala sam ispred i zamislila kako ju posjedujem, kako sam ispred na ulaz postavila dvije velike tegle sa stablima limuna, jasmina i palme. Razvukla veliki suncobran i pozvala svoje prijatelje na popodnevni čaj koji se odlužio na šampanjac dok na gornjoj terasi visoki momak svira čembalo.

Ta zgrada je ukrala post dvorcu, mislim da je sasvim opravdano.

Na povrtaku iz Kneževa slušao se Joy Division i palo je sve što je moglo pasti iz tog sivog neba.

 

 

TOT_9208

TOT_9211

TOT_9214

TOT_9215

TOT_9225

TOT_9226

TOT_9228

TOT_9232

TOT_9233

TOT_9234

TOT_9236

TOT_9239

TOT_9241

TOT_9251

TOT_9255

TOT_9258

 

TOT_9261

TOT_9264

TOT_9267

TOT_9269

TOT_9271

TOT_9273

TOT_9274

TOT_9275

TOT_9280

TOT_9282

TOT_9285

TOT_9286

TOT_9287

TOT_9299

TOT_9301

TOT_9303

TOT_9308

TOT_9309

TOT_9313

TOT_9317

 

tunika: Romwe

torba: SheIn

;