4/07/15 // 4:32

TOT_8188

Kada je u pitanju Grožnjan ne znam gdje bih prije krenula. Najbajkovitije od svih mjesta koje sam ikada posjetila. Toliko mi se svidjelo da sam se htjela vratiti još jedan dan, ali nije bilo slobodnog smještaja. (To je malo mjestašce koje se svima sviđa. Potpuno razumijem i zašto.)
Zbog neprilika koje smo imali s autom u Grožnjan smo “dojahali” u kasno kišno popodne. Smještaj smo našli preko Airbnb-a

(Link je gore, dobila sam preko 70 mailova s vašim upitima za smještaj. Na žalost ovo je samo moj hobi u koji ulažem stvarno hrpu svog slobodnog vremena i ne mogu, niti želim, cijele dane sjediti za laptopom i odgovarati na mailove.Koliko god nekome možda ovo grubo zvucalo. :/ Zato sam se odlucila na ovu zagradu. Volim čitati vaše mailove i pomoći vam u nekim stvarima ali mislim da je ovdje više pitanje lijenosti ;) moram i ja vas nekada kuditi :P. Airbnb je genijalna i vrlo jedostavna stranica za pronalaženje smještaja u gradu koji želite posjetiti. Lijepe fotografije interijera sa recenzijama ljudi koji su ih postelili prije. Fino si sami birate onaj koji se sviđa vama i vašim mogucnostima. Plus vjerujem da ćete dobiti silne ideje za uređivanje prostora. Naravite si limunadu i uživajte. Ja stvarno imam samo pozitivna iskustva sa tom stranicom.)

Iako sam prvotno bila preuzbuđena što ćemo spavati u kući staroj 150 godina, kako se nevrijeme nastavilo a bližilo se vrijeme spavanja ja sam premrla od straha. Sve je škripilo, udaralo, munje su harale nebom a grmilo je kao da sutra ne postoji. Horor film. Nisam spavala cijelu noć. Kasnije smo se šalili na tu temu. “Noć u muzeju” – što iskreno i nije daleko od istine :P

Kuća je divno uređena i sačuvana i stvarno je bila prava avantura (u punom smislu te riječi) noćiti u njoj. Ujutro se sunce probudilo i to prije 6 na moju veliku radost. Šetali smo i pili kavu u kafiću Kaya (ma prekrasno mjesto za popit kavu, još prekrasnije je što se sa terase negdje u daljini vidi i more.) Zaljubih se u njihove svjecnjake (tako da sam ih morala nabaviti cim sam stigla u Zagreb) i cijeli interijer.

Kasnije smo krenuli put Umaga popraviti auto. Nastavak slijedi brzo :* i uživajte u vikendu!

 

 

 

 

TOT_8192

TOT_8193

TOT_8194 TOT_8196

TOT_8200

TOT_8202

TOT_8204

TOT_8207

TOT_8209

TOT_8212

TOT_8213

TOT_8214

TOT_8216

TOT_8219

TOT_8220

TOT_8221

TOT_8222

TOT_8223

TOT_8225

TOT_8226

TOT_8227

TOT_8228

TOT_8230

TOT_8233

TOT_8237

TOT_8239

TOT_8242

TOT_8244

TOT_8247

TOT_8249

TOT_8252

TOT_8262

TOT_8265

TOT_8266

TOT_8268

TOT_8272

 

TOT_8281

TOT_8284

TOT_8285

TOT_8296

TOT_8298

TOT_8306

TOT_8309

TOT_8318

TOT_8321

TOT_8326

TOT_8328

TOT_8329

TOT_8332

TOT_8340

TOT_8345

TOT_8347

TOT_8351

TOT_8352

TOT_8353

TOT_8355

TOT_8359

fotografije (kao i uvijek): Filip Tot <3

 

3/07/15 // 2:34

TOT_8042

Nakon Momjana posjetili smo Momjanski kaštel , Buje, Butori ponor i Završje.

Buje ima impresivno groblje i prekrasan pogled i staru jezgru grada (kao i svi gradići i mjesta koja sam obišla). Ako se ikada nađete u Bujama moja preporuka je da kušate pitu s jabukama za 6,5 kuna iz pekare San Sebastijan. najfinija koju sam ikada kušala.

Butori ponor je presušio kada smo ga posjetili, ali je i ovako bez vode bio prekrasan za osvježiti dušu i tijelo.

Nakon Završja krenuli smo u Grožnjan gdje smo noćili. Bajkovite fotografije Grožnjana će biti u idućem postu. Do tada uživajte u ovima:

 

TOT_8048

TOT_8049

TOT_8051

TOT_8053

TOT_8054

TOT_8055

TOT_8060

TOT_8062

TOT_8063

TOT_8067

TOT_8069

TOT_8093

TOT_8103

TOT_8106

TOT_8109

TOT_8111

TOT_8112

TOT_8114

TOT_8121

 

TOT_8128

TOT_8142

TOT_8146

TOT_8147

TOT_8150

TOT_8156

TOT_8160

TOT_8161

TOT_8165

TOT_8173

1/07/15 // 11:41

TOT_7856

 

{Drugu dan našeg putovanja smo noćili u Momjanu. Smještaj smo našli preko Airbnb-a i to je bio najdraži (i najjeftiniji) smiještaj na cijelom putovanju. Fotografije interior su tu pa prosudite koliko je divno i toplo u domu prekrasne Beograđanke i divnog Amerikanca. Ovaj par je odlučio ostatak svog života provesti u unutrašnjosti Istre te su dali otkaze na poslu i prije tri godine se preselili u Momjan. Njihov životni moto je život bez stresa.  Bilickliraju, uživaju u životu i druže se s ljudima. Stvarno su me inspirirali svojim životom i nakon putovanja sam puno razmišljala o onome što želim biti u životu i kako ga želim provoditi i s kojim ljudima. Već sam skupila ekipu za iduće kasno proljeće da ponovno dođemo u Momjan kod ovih divnih ljudi na par dana. Rade najbolji doručak i najbolju kavu u Momjanu i okolici. Sa njihove prekrasne terase se vidi Portorož (koji je stvarno blizu) nagovorili su nas da odemo na prefini sladoled u Cacao-u. Isplatilo se potegnuti do tamo samo zbog sladoleda. Predvečer smo svi skupa  sjeli na pivo u San Servolo pivnicu (meni inace najfinije domaće pivo) i prvi puta sam probala tiramisu s pivom – Biramisu. Svi pivoljupci svakako posjetitie pivnicu jer je točeni San Servolo 16 kn. Meni je to stvarno bila korisna informacija :P}

 

 

TOT_7859

TOT_7862

TOT_7863

TOT_7865

TOT_7866

TOT_7868

TOT_7870

TOT_7873

TOT_7874

TOT_7875

TOT_7877

TOT_7879

TOT_7880

TOT_7881

TOT_7883

TOT_7884

TOT_7885

TOT_7886

TOT_7887

TOT_7892

TOT_7898

TOT_7901

TOT_7902

TOT_7904

TOT_7907

TOT_7912

TOT_7915

TOT_7916

TOT_7918

TOT_7926

TOT_7929

TOT_7932

TOT_7938

TOT_7946

TOT_7948

TOT_7961-Edit

TOT_7965

TOT_7973

TOT_7975-Edit

TOT_7980-Edit

TOT_7994

TOT_7999

TOT_8000

TOT_8001

TOT_8008

TOT_8010

TOT_8024

TOT_8026

TOT_8034

 

haljina: Romwe

sandale: Jessica Simpson

29/06/15 // 10:39

TOT_7678

 

{Ili možda tamo gdje ribe jedu avanturiste?

Ova divna scenografija u nekom mom zamišljenom art filmu se nastavila i drugi dan. Plan drugog dana je bio spavanje u Momjanu a prije toga obilazak svega oko Motovuna. U torbi se uvijek nalazila karta, voda, dalekozor (bez njega nikada ne idem na ovakva putovanja.) i mala bilježnica u koju pišem neke inspiracije koje mi dođu na um. Mene stvarno inspirira kako moji prijatelji kažu “sve i svašta” i volim zapisivati te meni bitne trenutke. Vrata su jedna od tih stvari, mislim da ću im posvetiti jedan post.}

 

TOT_7680

TOT_7690

TOT_7717

TOT_7728

TOT_7738

TOT_7750

TOT_7752

TOT_7756

TOT_7764

TOT_7776

TOT_7802

TOT_7805

TOT_7806

TOT_7810

TOT_7813

TOT_7816

TOT_7821

TOT_7822

TOT_7824

TOT_7830

 

TOT_7832

TOT_7837

TOT_7839

TOT_7842

TOT_7845

 

 

narukvica: Ops!objects

sandale: Sandgrens

ruksak: Walk trendy

28/06/15 // 12:57

TOT_7460

 

{Nakon 11oo km eto me ponovno u Zagrebu. Svi vi koji me pratite na instagramu (@ljupka_tanevska) znate da sam obilazila unutrašnjost Istre.}

Ovo je bio naš drugi road trip (prvi je bio prošlog ljeta kroz cijelu Makedoniju). Krenuli smo iz Zagreba s namjerom da se prvo “popnemo” na Učku, ali je bilo toliko oblačno da bi vjerojatno izgubili samo vrijeme. Odlučili smo ju ostaviti za kraj puta. (Danas se spustila najveca kiša ikada, tako da ju nismo nakraju uopće posjetili. Bit će vremena). Na putovanju se dogodilo pregršt zanimljivih stvari, iskusava i upoznavanja zanimljivih ljudi (o kojima ću pisati u jednom od idućih postova). Između ostalog pokvario nam se i auto usred ničega, točnije na povratku iz Završja (vjerujem da, vecina vas koji čitate ovo ne zna gdje je i što je to, pa dok vas ne upoznam dovoljno je reci da ime sve govori.) Pregrijao se naš Eskort iz devedeset osme, počelo se dimiti iz haube baš u  trenutku kada je počelo kišiti “kao da sutra ne postoji”. Nakon dvadeset minuta naišao je prvi auto, jedna divna žena pomogla nam je da nađemo automehaničara. Do trećeg sela smo vozili sa upaljenim grijanjem na najjače (eto naučila sam nešto o autima i kvarovima), sva sreća da je padala kiša jer bi se inace podavili kao zečevi. Nekako smo se dovezli do tog trećeg sela gdje nije bio automehaničar nego autolaker koji nije znao što bih s nama. Nakraju smo ipak uspjeli popraviti auto u Umagu.

Možda da ipak krenem od pocetka:

Nismo imali  strogi plan, niti plan zapravo uopce. Mi smo dosta opusteni po tom pitanju. Ne volimo planove i drzanje istih, tako da smo odlucili sto cemo za prva dva dana. Našli smo smještaj preko Airbnb-a i ostalo prepustili sudbini iliti po onoj dobroj staroj “Gdje nas život odnese”. Te spontane stvari na koje slučano naiđeš ispadnu i najbolje.

Prvi na ruti je bio Hum.

Kada smo ušli u grad pomislih “Jooj kud odmah najljepše za početak, kasnije me nece nista oduseviti!” i u svom joojokanju sam se prevarila. Hum je uistinu najnevjerojatnije mjesto, ali i ostala mjesta koja sam posjetila bila su jednako tako nevjerojatna. U najmanjem gradu na svijetu sve miriše na voćnu rakiju i ruže. Mislim da ću ga po tome pamtiti (i po obadima, ali tako je u cijeloj unutrašnjosti. Obada se bojim najviše ako zanemrimo ribe jer njih nema u ovoj situaciji.) Pamtit ću ga i po talijanskim baladama koje je tako emotivno svirao gospodin na akustičnoj gitari, čiji se zvuk mješao sa obadima, rakijom i ružama.

Na jednoj od (karikiram) 5 zgrada je stajao natpis “Banka”, koji nam je zadao upitnike iznad glave. Nakon dva dana je gospodina nazvao prijatelj i rekao mu da radi scenografiju u Humu. Koje slučajnosti da je baš on imao slobodan dan kada smo mi bili u Humu i da je baš on napravio taj natpis na toj petoj zgradi. <3

Sljedeca postaja je bio Roč nakon njega Buzet i tu sam već rekla: “Ok, u Buzet selim za 20 godina” (kasnije sam to govrila u svakom drugom mjestu, toliko o tome.)

Buzet izgleda poput scenografije, toliko je nestvarno lijep. Svaki ugao, svaka ulica sve je uređeno. Bajka. Hodaš po ulicama s velikim očima kao kada dijete vidi sladoled i čekaš da netko lupi klapu i kaže: “Akcija!”

Nakon Buzeta krenuli smo put Motovuna gdje smo prespavali (i u koji smo se vratili i zadnjeg dana našeg putovanja).

 

Moji iskreni dojmovi unutrašnjosti Istre:

Netaknuta priroda koju na žalost vecinom posjecuju samo strani turisti. Kako kod nas svi trendovi kasne, vjerujem da ćemo za jedno deset godina shvatiti da more nije sve što naša država ima. Možda za pedeset godina otkrijemo i ljepote istoka Hrvatske (o tome cemo nekom trecom prilikom.)

U unutrašnjosti nećete vidjeti bilborde, štandove s kineskim suvenirima, konzume, ofrlju ponudu u restoranima. Vidjet ćete da je ljudima stalo, napokon sam to doživjela u našoj državi da se netko bavi turizmom (čast izuzecima na obali) a potrudi se više od plastičnih stolica, isprintanih fotografija pomfrita i ribe ili velikog postera fotografije ispečene svinje na ražnju. Mislim da svi koji ste i jednom bili na moru bilo u Istri ili Dalmaciji znate na što mislim.

Koliko je lijepo prosudite i sami.

Uskoro slijedi nastavak!

(preumorna sam bježim u krpe)

 

 

 
TOT_7402

TOT_7403

TOT_7411

TOT_7418

TOT_7425

TOT_7436

TOT_7440

TOT_7442

TOT_7444

TOT_7450

TOT_7453

TOT_7454

TOT_7458

TOT_7459

 

Roč:

TOT_7463

TOT_7464

TOT_7467

TOT_7470

TOT_7472

TOT_7473

TOT_7476

TOT_7479

TOT_7495

Buzet:

TOT_7497

TOT_7505

TOT_7515

TOT_7519

TOT_7535

TOT_7538

TOT_7542

TOT_7545

TOT_7548

TOT_7551

TOT_7555

TOT_7560

TOT_7568

TOT_7571

TOT_7578

TOT_7582

TOT_7586

Motovun:

TOT_7588

TOT_7592

;