Sad pony guerrilla girl

Sad pony guerrilla girl

Uncategorized

kasno jesenjske kiše i jedno sjećanje na osnovnu školu

15/11/2012

 

 

 

jučer sam gostovala u svojoj osnovnoj školi – povodom dana škole

moja Šenoa je pozvala nekoliko svojih bivših učenika da vode mini predavanja

o svom zanimanju.

Vedran i ja iz našeg “sedmi be daj se stišaj”

on fizioterapeut, ja stilist.

20 preslatkih petašica, šestašica, sedmašica i osmašica

gledali su me pozorno i slušale.

kasnije kad smo se malo bolje upoznale sređivali smo kombinacije

i riješavale muku s odjevnim predmetima koje više ne nose.

toliko su bile slatke da su me tražile autograme kasnije <3

mišice male.

kasnije smo imali čajanku u zbornici

moja razrednica (najprekrasnija cura 2000., a sada najprekrasnija žena)

predavala je hrvatski i imala je 25 godina –

sjecam se kao da je bilo jučer- njezine duge pernate jakne i priče da ide na depeche mode

svi smo htijeli izgledati kao ona kad narastemo. <3

(iva sonja i ja smo bile premlade da bi nas mame pustile. Danas u rukama držim kartu za depeche mode i jedva čekam 5. mjesec – kao i one.)

moja učiteljica od 1-4 je odmah ispričala anegodtu

došao je ravnatelj prvi tjedan prvog razreda i upitao “Zna li ovdje netko nešto recitirati?”

nitko u razredu nije digao ruku, ja se našla, mala Ljupka “Kada nitko ne želi – ja ću”

Rekla sam ravnatelju da mi stavi stolicu kraj prozora, da me popne na nju – izašla sma kroz prozor van

ubrala maslačak i tako recitirala.

naravno da se ne sjećam toga – ali mi je bilo milo čuti.

Kasnije mi je rekla da je uvijek mislila da ću biti glumica :)

Jučer je preko puta velikog stola sjedio nekada dečko – sada već čovjek

za kojeg me cijela škola zezala – i mene i njega

(iako se ja njemu nikada nisam sviđala – ni on meni)

uvijek mi je bilo neugodno susrest se s njim na hodniku, da bude gore –

svoje prvo dežurstvo sam odradila – pogodite s kim?

da.

i jučer mi je bilo neugodno pogledati ga :)

 

 

 

 

 

fotografije: Filip Tot

 

 

neki dan sam svojim borovo gumenim čizmicama dala slobodu igranja.

gackale su po svim barama i bile sretne – baš kao i njihova ponosna vlasnica ;)

 

haljina: zara, jakna: mango (još iz srednje škole) torba: oasap, narukvice: brinkle, čizme: borovo

kasno jesenjske kiše i jedno sjećanje na osnovnu školu was last modified: November 15th, 2012 by ljupka
9 comments
0
Facebook Twitter Google + Pinterest

Možda ti se svidi :)

Words are meaningless and forgettable

26/04/2012

silence

02/12/2012

more than this

03/04/2014

Ribnjak, Zagreb

14/06/2014

Osijek

22/07/2014

ljubav, ljubav, ljubav.

28/05/2012

GG x Roses Fashion Outlet jesen 2014.

19/10/2014

moj osijek pun je sunca uz dravu miran i tih.

11/02/2011

Adidas nogomodni izazov :)

19/06/2012

famous blue raincoat.

13/01/2011

9 comments

Antonio 15/11/2012 at 09:13

Prekrasna priča,fotografije… ♥

Reply
lada 15/11/2012 at 09:14

ah vratio se filip sa slikama… sad mi je srce na mjestu.
super mi je kako si opisala rasku. :)

Reply
sonja:) 15/11/2012 at 09:53

ja mislim da se sjecam tog sa iskakanjem kroz prozor i maslačkom <3 rasplace me skoro, "sedmi be daj se stišaj" <3

Reply
Natali 15/11/2012 at 10:17

Bas volim tvoj stil pisanja. Super jakna i torba :)

http://lartoffashion.blogspot.com

Reply
kaja 15/11/2012 at 11:14

lju ja te volim!!! :*

Reply
Meri 15/11/2012 at 11:32

Divan post Ljupka.. inspirišeš me u ovim jesenjim danima.. hvala ti..

Reply
zrno radosti 15/11/2012 at 13:49

preslatka si! mogu mislit djevojčica s tobom, nekako baš mislim da si se super snašla s njima :)

Reply
ljupka 16/11/2012 at 13:48

<3 :**

Reply
mucica 19/11/2012 at 16:17

Prelijepa si. Samo toliko.

Reply

Leave a Reply to sonja:) Cancel Reply

Categories

Archives

  • Facebook
  • Instagram
  • Email
Footer Logo

Back To Top