Poreč

{ Kada netko kaže “Poreč” ja se prvo sjetim onog plavog sladoleda na kugle. Imao je odvratan okus, ali su ga djeca jako voljela, a bake nam ga nisu htjele kupovati jer je bio plav. Fotkice su od prije, pa sada već i mjesec dana. Neopisiv je osjećaj kada se voziš iz  Zagreba autom i izađeš na parkiralište gotovo u pijesak i udahneš prvi put. Onaj miris soli, algi, borova i mora. Divnost.}

(U postu nosim jedan od meni najdražih komada koje imam u garderobi. Baloner koji sam kupila u h&m-u u Tuzli 2007. i koji me veselio uvijek u onim sivim i tužnim danima koje sam provodila tamo. Neki dan me susjeda od dobrih sedamdeset i pet godina  u zgradi pitala gdje sam ga kupila, te kako  dugo nije vidjela tako lijepu vjetrovku. Dodala mi je još nekoliko komplimenata o ljubaznosti i stilu i kako me je vidjela da na tv-u vozim crveni bicikl.)

Jučer sam bila na predavanju i predstavljanju nove knjige Brune Šimleša, bilo je jako inspirirajuce. Nikada do sada nisam čitala njegove knjige, niti knjige tog tipa. Počela sam sinoć i toplo preporučam uz mlaki biljni čaj.

“Ti si umjetnik. Ti si životni umjetnik i imaš čast od svojih iskustava stvoriti doživljaje koji će biti neprocjenjive umjetnine! A to je sve samo ne lagano. Mnogo je lakše prepustiti kist nekome drugome, ponašati se kako se očekuje od tebe i živjeti u skladu s očekivanjima drugih. Tako ćeš se sigurno više svidjeti većini ljudi, ali se sigurno nećeš više svidjeti sebi samoj. Tako tvoj život sigurno neće postati vrhunska umjetnina, nego osrednja kopija, a ti zaslužuješ živjeti punim plućima. ” Bruno Šimleša, Umjetnost života

patike: Superga