{Nakon 11oo km eto me ponovno u Zagrebu. Svi vi koji me pratite na instagramu (@ljupka_tanevska) znate da sam obilazila unutrašnjost Istre.}
Ovo je bio naš drugi road trip (prvi je bio prošlog ljeta kroz cijelu Makedoniju). Krenuli smo iz Zagreba s namjerom da se prvo “popnemo” na Učku, ali je bilo toliko oblačno da bi vjerojatno izgubili samo vrijeme. Odlučili smo ju ostaviti za kraj puta. (Danas se spustila najveca kiša ikada, tako da ju nismo nakraju uopće posjetili. Bit će vremena). Na putovanju se dogodilo pregršt zanimljivih stvari, iskusava i upoznavanja zanimljivih ljudi (o kojima ću pisati u jednom od idućih postova). Između ostalog pokvario nam se i auto usred ničega, točnije na povratku iz Završja (vjerujem da, vecina vas koji čitate ovo ne zna gdje je i što je to, pa dok vas ne upoznam dovoljno je reci da ime sve govori.) Pregrijao se naš Eskort iz devedeset osme, počelo se dimiti iz haube baš u trenutku kada je počelo kišiti “kao da sutra ne postoji”. Nakon dvadeset minuta naišao je prvi auto, jedna divna žena pomogla nam je da nađemo automehaničara. Do trećeg sela smo vozili sa upaljenim grijanjem na najjače (eto naučila sam nešto o autima i kvarovima), sva sreća da je padala kiša jer bi se inace podavili kao zečevi. Nekako smo se dovezli do tog trećeg sela gdje nije bio automehaničar nego autolaker koji nije znao što bih s nama. Nakraju smo ipak uspjeli popraviti auto u Umagu.
Možda da ipak krenem od pocetka:
Nismo imali strogi plan, niti plan zapravo uopce. Mi smo dosta opusteni po tom pitanju. Ne volimo planove i drzanje istih, tako da smo odlucili sto cemo za prva dva dana. Našli smo smještaj preko Airbnb-a i ostalo prepustili sudbini iliti po onoj dobroj staroj “Gdje nas život odnese”. Te spontane stvari na koje slučano naiđeš ispadnu i najbolje.
Prvi na ruti je bio Hum.
Kada smo ušli u grad pomislih “Jooj kud odmah najljepše za početak, kasnije me nece nista oduseviti!” i u svom joojokanju sam se prevarila. Hum je uistinu najnevjerojatnije mjesto, ali i ostala mjesta koja sam posjetila bila su jednako tako nevjerojatna. U najmanjem gradu na svijetu sve miriše na voćnu rakiju i ruže. Mislim da ću ga po tome pamtiti (i po obadima, ali tako je u cijeloj unutrašnjosti. Obada se bojim najviše ako zanemrimo ribe jer njih nema u ovoj situaciji.) Pamtit ću ga i po talijanskim baladama koje je tako emotivno svirao gospodin na akustičnoj gitari, čiji se zvuk mješao sa obadima, rakijom i ružama.
Na jednoj od (karikiram) 5 zgrada je stajao natpis “Banka”, koji nam je zadao upitnike iznad glave. Nakon dva dana je gospodina nazvao prijatelj i rekao mu da radi scenografiju u Humu. Koje slučajnosti da je baš on imao slobodan dan kada smo mi bili u Humu i da je baš on napravio taj natpis na toj petoj zgradi. <3
Sljedeca postaja je bio Roč nakon njega Buzet i tu sam već rekla: “Ok, u Buzet selim za 20 godina” (kasnije sam to govrila u svakom drugom mjestu, toliko o tome.)
Buzet izgleda poput scenografije, toliko je nestvarno lijep. Svaki ugao, svaka ulica sve je uređeno. Bajka. Hodaš po ulicama s velikim očima kao kada dijete vidi sladoled i čekaš da netko lupi klapu i kaže: “Akcija!”
Nakon Buzeta krenuli smo put Motovuna gdje smo prespavali (i u koji smo se vratili i zadnjeg dana našeg putovanja).
Moji iskreni dojmovi unutrašnjosti Istre:
Netaknuta priroda koju na žalost vecinom posjecuju samo strani turisti. Kako kod nas svi trendovi kasne, vjerujem da ćemo za jedno deset godina shvatiti da more nije sve što naša država ima. Možda za pedeset godina otkrijemo i ljepote istoka Hrvatske (o tome cemo nekom trecom prilikom.)
U unutrašnjosti nećete vidjeti bilborde, štandove s kineskim suvenirima, konzume, ofrlju ponudu u restoranima. Vidjet ćete da je ljudima stalo, napokon sam to doživjela u našoj državi da se netko bavi turizmom (čast izuzecima na obali) a potrudi se više od plastičnih stolica, isprintanih fotografija pomfrita i ribe ili velikog postera fotografije ispečene svinje na ražnju. Mislim da svi koji ste i jednom bili na moru bilo u Istri ili Dalmaciji znate na što mislim.
Koliko je lijepo prosudite i sami.
Uskoro slijedi nastavak!
(preumorna sam bježim u krpe)
Roč:
Buzet:
Motovun:
8 comments
Ma prepreprekrasno je u unutrasnjosti!! Steta da ponekad ne vidimo i ne znamo cijeniti blago koje nam je pred nosom. :/
Ljubomorna sam na sve tartufe koje si popapala, ja bih se mogla kupati u njima koliko ih volim. :D
Predivna naša Istra! Doista je čarobna i neprocjenjiva.
Lijepe fotke! Mislim da se varaš u vezi naših turista, živim u Istri i jako puno ljudi iz ostalih krajeva Hrvatske posjećuju obalu i unutrašnjost, samo se možda ne priča toliko o tome :)
Čekamo ostatak putovanja! ;)
@Pinpin pričala sam s mnogim lokalnim ljudima pa sam napisala što su mi oni rekli, a uvijerila sam se i sama. U 6 dana u unutrašnjosti nisam vidjela niti jednog domaćeg turista. Ali ako je tako kako kažeš onda je to odlicna vijest <3
Prekrasno! Bas volim ovaj tekstualni dio posta :) :*
Ajme Ljupka s guštom čitam ove predivne tekstove u jutarnju kavu,stvarno imaš talenta! A slike su također predivne,radis odlican posao :)
@Ana Hvala ti puno! Stvarno mi puno znace ovakvi komentari. Drago mi je da moji citatelji uzivaju u trudu koji Filip i ja ulazemo u ovaj internet prostor. Ovakvi postovi nisu samo za mene i moje prijatelje. Stvarno mi je bitno da ljudi vide ljepotu unutrašnjosti naše države i da uzivaju kao sto sam i ja uzivala.
Svakako da vidimo, i hvala vam što sve ovo dijelite sa nama.
Meni je tvoj blog dnevna doza ljepote. Uživam. Uživam čitajući i gledajući i to je to. :)
Hvala! <3