Ribnjak

Prije spavanja čitam Cesarića. Kada sam imala 5,6 već sam napamet znala većinu njegovih pjesme. Mama je kriva.

Uvijek mi je bila fascinantna energija koju rasplamsa u svojim pjesmama. A kada bi me netko pitao da izrecitiram nešto iz vrtića

ja bih odmahnula rukom i krenula ozbiljno, bez treptanja Pjesmu mrtvog pjesnika.

Kasnije sam svoju ljubav prema Cesariću prenijela i na moju Nanu, 6 godina mlađu od mene.

I ona ga je sa 6 godina citirala.

Fali mi Nana, moja Nanica i naše čajanke uz knjige.

Tako sam sretna što imam u životu osobu s kojom mogu satima čitati naglas.

(Nano, moja Nanice vidimo se za 2 tjedna. Pripremi literaturu i mađarice.)

{Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l’ mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l’ iskahu me njene oči
Pogledom čežnje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l’ to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Te njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu – kakve jesu.}

haljina: sOliver (Roses Fashion Outlet)

ruksak: Karla (Roses Fashion Outlet)

kabanica: Zara

čizme: Aldo