(…) i onda skoro na zalaz sunca ne planirano skreneš s rute i naletiš na dva sela. U jednom po imenu Coldred legenda kaže da su palili žene za koje su sumnjali da su vještice, te ih bacili u jezerce (danas vrlo idilicno s tek izleglim pačićima).
U selu do, Shepherdswellu je na klupi stajalo tek ubrano cvijeće. Sve klupe imaju neko značenje. Divno mi je to. Zbor je u smiraj dana uvježbavao neke lijepe note. Sutradan smo izjurili iz našeg smještaja u Dealu jer je bio užasno prljav (iako su nam domaćini u najboljoj namjeri poslužili doručak s mačjim dlakama polijepljenim po poklopcu pekmeza. (Sva sreća kod nas u torbi je uvijek bilo pekmeza i sconesa, kave i čaja. Nisam gadljiva gotovo na ništa ali na prljavi wc … Moj suputnik je astmatičar i alergičar na dlaku domaćih životinja, pa mu nakon tri dana noćenja s mačkama i nije bilo najbolje.) Iskrali smo im se na terasu i uživali pet minuta. Kasnije smo krenuli prema vrtu gdje je šetala Jane Austin (o tome u sljedećem postu). Na putu smo vidjeli toliko idile, mislila sam da će mi mozak izaci iz glave. Uhvati me nervoza od toliko prekrasnosti, svježeg zraka. Dišeš punim plucima i tako se osjecas slobodno, ne znaš što bi od sebe (…) ali vjetrenjača iz 1600 i neke mi je oduzela dah. Usred njive. Nisam se mogla odvojiti od njezine gordosti. Prekrasnost.
Stajali smo puno, fotkali smo “malo”. Neke trenutke jednostavno želiš proživjeti bez fotoaparata.
Ovo su bila prva sela koja sam vidjela, bila su mi nešto najljepše ikada. Ali nakon svega prekrasnog što sam doživjela i vidjela kasnije, moram priznati da su mi se kriteriji za prekrasnost malo povecali :P
Najdivnije tek dolazi.
1 comment
Nisi mogla bolje prikazati countryside. Slike govore sve. Ovo me totalno podsjeća na Midsomer murders i slične engleske serije.