16/11/10 // 7:12

česta su pitanja zašto se moj blog  zove “sad pony guerrilla girl”

postoje dva razloga

1.zbog guerrilla girls

(tko ne zna neka googla jer da počnem pisati bio bi predugi post :D

ukratko: ja sam u duši feministica i pankerica <3)

2.zbog ove meni drage pjesme :

Hvala vas svima na divnim mailovima, užasno mi je drago kada mi napišete da vas moje kombinacije vesele, jer mislim da je divno nekome izmamiti osmijeh na lice,

kad sam bila mala uvijek sam stare ljude pozdravljala po ulici (kasnije mi je mama rekla da to bas i ne moram raditi jer ih ne poznajem pa sam se samo nastavila smiješiti.)

volim kad su ljudi raspoloženi i dragi bilo da rade kao smetlari, trgovci ili na fakultetima u refradi.

prošli tjedan mi je bila prijateljica iz Osijeka i sestrična u gostima i išle smo na sendviče na okretište kod savskog mosta i žena koja tamo radi je izuzetno draga i mila i svima govori anđele, ribice (…) što želiš i slično. bilo da je to u pet ujutro ili u dva popodne, meni su se zacaklile oči nad posmisli da ta žena stoji 10 sati na nogama i ljudima stavlja priloge u sendviče i konstantno ima osmijeh na licu.

i onda se mislima vratim na par trgovina odjecom u koje uđe 15 osoba na dan i u kojim je atmosfera takva da se zapitaš

zašto se ja moram ustručavati pitati za cijenu i biti odmjeravan 10 puta ?

ne znam jeste li vi to ikada doživjeli, ja sam milijun puta, kao i neki moji prijatelji. Stvalno je bilo brutalnih priča od onoga da su prodavačice rekle ovdje nema ništa za tebe s gađenjem.

moje najgore iskustvo je bilo u shs Šlic (sad sam čula da se zatvorio) ušla sam s jednom curom i pregledavale smo neke haljine ( a što bih ja drugo :P) i na nekim stvarima su bile istaknute cijene a na nekima nisu, i sad ja pitam za neku haljinu koja joj je cijena, a prodavačica (mislim da je ona bila i vlasnica) ce meni drsko s podsmijehom – “to ti je skupo” meni upitnici iznad glave , dobro ja gledam dalje i pitam za neku suknju koja je cijena i ona meni ” e to ti je jeftino 60 kn” i onda mi je pukao film.

Zalupila sam vratima i nikad se više nisam vratila.

Na temelju čega ona može zaključiti što je meni skupo a što jeftino? i koliko ja imam novaca?

u taj shs više nisam ulazila nikada. (iako sam jednom prije kupila haljinu (ona iz pretprošlo posta na točke) i stvarno mi je bila lijepa. ali nema te ljepote koja bi me privukla nazad.)

O prodavačicama u Jegerstaru u Osijeku (aka JES-u) neću ni pisati jer odmah dobijem osim po tijelu.

Ali isto tako postoje i jako drage ženice kao npr. u Accessorize-u u Osijeku <3

Nadam se da vi niste imali neugodne situacije, ako jeste, napišite mi u komentarima baš me zanima.

baš sam se raspisala :)

današnja kombinacija je bila kežual “ništa posebno” za predavanje tj. 5 sati šivanja <3

hlače su preudobne tako su meke i obožavam ih! (imale su i kožne smeđe tregere koje sam skinula)

sada idem gledat gossip girl i čitati ženu vremenskog putnika <3

želim vam puno osmijeha!

Lju.

40 Responses to “guerrilla cura iz naroda.”

  1. Miss Shame says:

    Joj, da vidiš tek u Splitu. To su tek avanture. Postoje trgovine koje zaobilazim u širokom luku. Te prodavačice znaju bit tako drske, da ne možeš vjerovati. I točno to, sama procijeni što je za mene skupo. Shvaćam ja da susreću različite ljude i da bude i neugodnih situacija. Al postoje i ljudi koji ti, baš kao i tvoja “teta kod mosta”, uljepšaju dan sa sasvim malom gestom.

    U zadnje vrijeme, kad naletim na takve…. osobe, bilo na ulici ili trgovini, vratim i ja njima pogled, al mnogo značajniji, pa napokon skuže da ih vidim dok bulje :)))
    Pozdrav

    ReplyReply
  2. vanchaaa says:

    lijep post :)
    citala sam ‘zenu vremenskog putnika’, divna je knjiga… a nije mi ni film los ;)

    a sto se tice prodavaca i ugostitelja, mislim da mi se nikad nisu desili takvi komentari (i bolje, jer ako primjetim takve sitnice, vratim jos zajedljivije), ali su bili upuceni nekim prijateljicama s kojima sam bila u ducanu, pa sam ja odgovorila… nema druge, takvima treba stati na kraj podjednako drskim odgovorom.
    ima ljudi koji rade daleko odgovornije i zahtjevnije poslove od njih, pa su sposobni biti suzdrzani i barem uljudni, tako da ni ja ne razumijem takvo ponasanje…

    ReplyReply
  3. ti kad kažeš ništa posebno i dalje je posebno. <3

    volim kada se "raspišeš", kada pišeš o stvarima koje su "preobične" da bi se pisalo o njima. o prodavačicama imam i ja koju, često me mrko odmjeravaju ali kod nekih samo fali moj bezazleni i srdačni smiješak i onda ih razoružam. ali kada se radi o onim tvrdokornijim koje te ne žele odzdraviti ako nisi ništa kupia, ili tako nešto, najčešće pljunem neki komentar "sebi u bradu" tipa ajme šta je zagušljivo ode ili bože jada ili slično :)

    ReplyReply
  4. dragana says:

    Baš mi se sviđa ovaj post, i u glavi već zamišljam tebe, ko malu, kak pozdravljaš starije :)

    divno je kada ti netko, nekom sitnom i naoko beznačajnom gestom uljepša cijeli dan! Trebali bismo se truditi svaki dan, prema nepoznatima, biti što vedriji i optimističniji, tko zna kome ćemo spasiti ‘izgubljen’/promašen dan jednim svojim osmijehom ili jednom optimističnom i vedrom rečenicom… :)
    ja sad tu ko neki life-guru xD

    Jooooj, tete u assesorizeu (osječkom) obožavam. Kad mi se sestra udavala prošli mjesec, a ja tražila odgovarajuću torbicu, (i na kraju se odlučila za ovu :cerek: http://www.facebook.com/#!/photo.php?fbid=459803022366&set=a.459802497366.253161.100947182366 ) mi je jedna tako draga cura/žena pomogla… ona je pogledala cijelu moju kombinaciju, od cipela i haljine, do asesorajza. Jest da sam se ja već odavno bila u glavi odlučila za tu torbicu, al ona je svojim duhovitim komentarima i pristupačnošću tu torbicu učinila još primamljivijom :)

    Djevojke iz office shoesa baš ne volim, mislim ne da ih ne volim, al mi nisu ni nešto drage. rade preko volje, a posla baš nemaju puno (ako ih usporedimo recimo s radnicama iz New yorkera).
    Kad sam ih pitala dal timberlandice budu kad snižene, su mi svisoka odgovorili da se one nikad ne snizavaju, jer … nemam pojma zašto. Nisam ih ni slušala od tog tona kojim su mi to rekle. tak da i ako budem kad kupila timberlandice (a nadam se da ove godine, nikako da se oprostim s novcima hehe) će to biti negdje drugdje.

    ReplyReply
  5. ljupka says:

    :D kraljice :)

    ReplyReply
  6. ljupka says:

    :)
    ja obožavam tete u asesorajzu i one obožavaju mene <3 a trbica ti je krasna ja sam se dvoumila između nje i one crne na latice pa sam ipak uzela crnu jer mi u tu tvoju ne stane mobitel (šteta što nije veca ;/) ali nadam se da cu ju uloviti na sniženju.
    sto se tice timbarlendica (ne znam koji br. nosis poledaj na djecjem odjelu mislim da ima do 38 (ili 36 ali veci br. nisam sigurna ali su im u pola jeftinije! i ja si nadam uzeti jedne ove zime ako budem imala novca, čak sam i sanjala da sma si kupila smeđe :D)
    treba ignorirati takve trgovine slažem se.

    zaboravila sam još cure koje rade u osječkom hippy garden-u kao da prodaju zlato dragi bože, ne daju ti maltene da pipneš haljinu a kamoli da probaš, mislim da vlasnica ne bi bas bila sretna kad bi vidjela kako se odnose s kupcima.

    ReplyReply
  7. andy says:

    tete u osjeckom accessorizu su najbolje. meni u mangu ima jedna savrsena prodavacica, ima kovrcavu kosu, mislim da se senka zove, jako volim s njom prodiskutirati o svemu, heheh. sto se tice jes-a, i ja sam to primjetila, bas neka cudna i neugodna atmosfera.

    ReplyReply
  8. ljupka says:

    da da tete u irisu su sve u osijeku zakon ! radila sam im svima naušnice <3 predrage su!

    ReplyReply
  9. Marina says:

    Predivan tekstic. kao secer… i kao ti… Ja sam nekoliko puta u Starkama ushla u neke radnje tipa Cesare Paciotti, onako da pipnem i rekli su mi da tu za MENE nema nista… Osetila sam se kao Dzulja Roberts u Zgodnoj zeni (ne kao prostitutka) :)))

    Ma neka ih. Smesne su.

    ReplyReply
  10. ljupka says:

    :) koja dobra usporedba <3 podsjetila si me sad na njezine sve fimove (mislim da ce se filip odseliti iz stana kad pocnem radit maratom s gospodicnom roberts :D)

    uzas. sad si me sjetila da sam jednom u srednjoj školi s legicom išla u knjižaru gdje se prodaju knjige i da smo gledali a legica je imala poderane strake i da su rekle međusobno ali dovoljno glasno da cujemo pazi ove bi mogle nesto ukrasti :D uzas.

    ReplyReply
  11. sonja:) says:

    teta Anđela sa okretišta je zaista anđeo, kao i njene pohane piletine sa svime osim senfom i majonezom, Bog ih blagoslovio <3 <3
    mene je danas oduševio konobar u Parisu u Avenue Mallu, skonto nas je dečko sa vrata, da jesmo mi Slavonke neke,a mi reko pa jesmo,i naručimo pivo a on nam s pivom štapiće donese, kad vidiš za 15 minuta eto njega, cure ostalo je kroasana nekih, pa nam ih je ugrijo i donio, simpa izvire iz njega, baš me razveselio :D

    ReplyReply
  12. ljupka says:

    divno <3

    ReplyReply
  13. caffelatte says:

    ne znam od kud nekim prodavačima toliko bahatosti i umišljenosti, ali stvarno ih ima previše takvih. i to nema veze prodaju li obleku ili aute. jednostavno imam dojam da ih moraš moliti da ti prodaju nešto. pa nisam ja tu zbog njih. ali ima nešto i u vlasnicima koji toleriraju takve radnike. i onda ostanem šokirana kad se netko “normalno” ponaša tj. uslužan je i susretljiv.
    ovo za pozdravljanje starijih, to moja Iduška stalno radi. idemo po cesti, a ona gleda ljude i viče bok (nekad doda, ja imam pony-ja il šta već drži u ruci).
    nego kombinacija je super, djeluje jako udobno, a opet lijepo. jesu to te nove iz zare, manji broj?! :))

    ReplyReply
  14. aleksandra says:

    “kad sam bila mala uvijek sam stare ljude pozdravljala po ulici ”
    <3

    ReplyReply
  15. astrid.york says:

    hehe, meni se i danas omakne pa pozdravljam nepoznate ljude na cesti :P
    što se prodavačica tiče, često zaboravlaju da su one tu radi nas, a ne mi radi njih. imala sam brdo nesretnih iskustava, ali najviše su mi se urezale u sjećanje curice (baš curice, izgledaju kao da su jedva 18-u prešle) iz tally-ja, u dva navrata dogodilo mi se da sam ozbiljno razmišlajala da se okrenem i izađem. problem je bio što sam htjela kupiti kožnu suknjicu za 75 kuna pa sam otrpila da se njih dvije na kasi dogovaraju i pregovaraju i slažu robu i šta ja znam što sve ne, a pri tom smo mi u redu čekali dobrih 10-ak minuta da nam se uoće obrate. jbg, tko mi kriv kad sam htjela tu suknju, da nije bila zadnja u dućanu, okrenula bih se i otišla. eto, samo jedan primjer, da ti ne zakrčim post :P

    ReplyReply
  16. Samara says:

    Bok, evo pri put se javljam na tvom divnom blogu. :) Tvoj stil me odusevljava jer je sto posto drukciji od onoga sto ja nosim, na meni bi tvoja odjeca izgledala smijesno, na tebi je savrsena, kao da si se rodila sa cvijetom zataknutim na glavu i sarenoj haljini. :) Sad da iskomentiram i post, sto cu nastojati raditi i ubuduce. ;) Imal sam priliku kupovati po svjetskim modnim mekama (Milano, London) i moram reci da je tamo situacija skroz drukcija od ovdasnje. Bilo da sam usla u V.Westwood, Balenciagu ili YSL bila sam tretirana ne samo kao covjek, nego dama. Moram napomenuti da sam bila svaki put odjeven u traperice, starke i waterfall majice ili hoodies. I prije nego sam nesto kupila u tim ducanima, sluzili su me sa osmjehom na licu, a prodavac u V.Westwood je bio toliko ljubazan da je zvao drugi ducan za mohe cizme i jos mi na ceduljicu napisao svoje ime da se pozovem da me on poslao u drugom ducanu. U Balenciagi su mi recimo donijeli racun na pladnju i na karti grada crtali gdje su drugi ducani u koje sam htjela ici. Kod nas sam dozivjela neugodnosti kako u jeftinim tako i u skupim ducanima. Jednom mi je jedna zena u optici rekla za naocale: “te u izlogu ce vam biti skupe”. Ne znam, po cemu zakljucuje da su mi skupe? I da mi jesu skupe, to nije njen problem. U Nicolasu, u koji bez iznimke idem samo cisto informativno, me u starkama i vesti ne dozivljavaju, dodem li sredena mogu pola dana probavati one dosadne i isfurane Labutinuše ili nedajbozenikome Herve Leger. Ljuti me to jako, bas sam se raspisala…

    ReplyReply
  17. dragana says:

    Daa, znam da ima dječjih timberlandica, saznala sam to na forumu, i to čak do negdje 40. broja, ak se ne varam, al jednostavno mi je nakon onog komentara o tom kak se ‘one NE snižavaju, ikad’ bilo previše neugodno još pitati za dječji model. :(

    To je najgore, iako bi tim curama, koje su tako neljubazne ili pak ako i nisu neljubazne već jednostavno indiferentne prema kupcima, trebalo biti neugodno, na kraju uvijek bude meni bude i baš se osjećam ko neka pobresita (kak bi moja prijateljica rekla <3 ) :p
    Za cure iz new yorkera ili tak neke veće trgovine ne očekujem da će se nešto extra sad pobrinuti o meni, jer kod njih je uvijek gužva, sve razbacano, al u nekoj manjoj trgovinici ipak očekujem kakav takav korektan o'tretman' prema kupcima.
    Oni valjda ne kuže da ako su takvi kakvi jesu, da se mi tamo nećemo vratiti. a i drugima često kažem di su prodavačice ljubazne pa tamo idemo šopingirati hehe :)

    sad sam se baš sjetila kak ima jedna krasna cura u Osječkom irisu, kratke tamne kose, taaaako je simpatična, i iako nemaju testere za većinu proizvoda, ona mi uvijek natoči to što želim u nekakvu posudicu. I uopće nije naporna ko ostale koje ti žele uvaliti skupe proizvode koji nit odgvaraju tvom tipu kože nit ti trebaju. :)
    I uvijek je lijepo našminkana xD Nisam dosta dugo išla tamo otkako se otvorio müller, pa više ne znam dal radi tamo…

    ReplyReply
  18. ljupka says:

    nisam ni znala da u osijeku ima za kupiti te cizme :D ja nisam u osijeku bila u nekim trgovinama godinu dana :D uzas.
    dalo bi se pisati i o nekulutri kupaca ali mozda nekom drugom prilikom (vjerovatno u prvom mjesecu kad počnu sniženja i uđem u mango i vidim onaj
    “pijaca” seljački pristup napudranih teta :D )
    jednom sam bila u hotelu osijek ( mislim preko ljeta sam tamo svaki dan na sladoledu jer im je stvarno najbolji sladoled) bila je subota prijepodne i bilo je hladno mislim da je to bilo prosle jeseni od trenutka kada sam ušla u slasticarnu tri konobarice su umirale od smijeha (imala sam na sebi onaj crno mrežasti rajf s perijem), čak mi se žena smijala u lice dok me pitala što želim i onda kad sam išla kuci sam im rekla da imaju srece sto nisam neka babaroga i sto ovog trenutka nisam trzila da zovu šefa i knjigu žalbe jer mislim da takvo osoblje kao što su one nije adekvatno za rad u hotelu s 4 zvjezdice.
    slično se dogodilo i u swonu kad nas je bilo za stolom jedno 7-8 i kad je filip naručio još jednu cugu i konobar je popizdio i rekao jel ti mene sad tu zajebavaš šta me vozikaš .
    i tako :D Osijek je to.

    ne bih ništa rekla da sam tamo bila jednom ali svaki dan im barem 20 kn ostavim. bezobrazluk.

    ReplyReply
  19. ljupka says:

    hvala ti na komentaru!
    drago mi je da se ova tema razradila, jer mislim da bih netko trebao stati na kraj tom bezobrazluku, znam da nije moguce da on u potpunosti nestane, ali želim da
    ljudi koji se nađu u sličnim situacijama budu spremni na reakciju, a ne dopuštati da te netko odmjerava i procjenjuje u tvoje ime sto je za tebe a što nije.

    ReplyReply
  20. ljupka says:

    ovo za ponya mi je preslatko <3 djeca su zakon! <3
    jesu to su te :D mislim nisu ništa posebno gledala sam nesto sto mi je udobno za raditi :)

    ReplyReply
  21. sonja:) says:

    ajme sad sam se sjetila kad je netko gore optike spomenuo, jel se sjećaš kad smo nas dvije išle tražit meni okvir za naočale i upale u Gethaldus u Kapucinskoj i ona žena je doslovce svaki put kad sam ja isprobavala drugi okvir napominjala da ih držim sa obje strane sa obje ruke. onak, wtf?!? ajd jednom napomoenit (iako svako normalan zna kako se drže naočale) ali SVAKI PUT?!?!? tada sam rekla nebi kupila taj okvir tamo u Gethaldusu pa da je najljepši na kugli zemaljskoj. s druge strane, tete u Oculusu me svaki put oduševe, ja im samo kažem šta bi ja cca i stanem pred ogledalo i one mi same donose i predlažu i iskreno kažu koje mi stoje a koje ne.
    apropo birtija i ugostitelja, i tu je svega bilo, al njima sam rekla neću nikad više ni za šta prigovorit, jer sam se našla u situaciji da radim i iza šanka, i vjerujte mi, za to su potrebni jebeno čelični živci. nije da ih branim, al ih razumijem.

    ReplyReply
  22. /una/ says:

    Nisam dozivela neprijatnosti u prodavnicama, tj. nisu mi se tako drsko obracali kao ta “gospodja” koja je rendgenski virila u tvoj novcanik, grozno. Ali, ljudi su umorni i nezadooljni i retko se smeju, pa u bankama, prodavnicama…. stalno sede tmurni ljudi. Na mom fakultetu i na jos nekim koje studiraju moji prijatelji u studentskoj sluzbi rade iskljucivo nadrkane(izvinjavam se, ali to je najpodesniji izraz)osobe, koje bacaju indekse, urlaju, isl. Koja ironija, studentska sluzba, gde se drndaju na studente, samo im fali slogan “tu smo zbog vas” pa da utisak bude potpun.
    Mnogo mi je slatko to sto si se javljala ljudima na ulici kad si bila mala :) ja sam mahala vozovima, tj. ljudima koji putuju.

    ReplyReply
  23. ljupka says:

    hahha da sjecam se :D :D

    ReplyReply
  24. ljupka says:

    ja još nisam cula od nikoga koga znam da su žene u referadi ljubazne :D ja sam se sa svojim uvijek klala nakraju kad sam otisla s faksa cula sma da je jedna drugu pretukla :D :D sve ti je jasno :D

    :*

    ReplyReply
  25. sonja:) says:

    naše tete u referadi su zakon <3

    ReplyReply
  26. lea says:

    volim tete u malim ducancicima koji i tako nemaju veliku zaradu pa nastoje biti pristojne…
    jednom mi je zena u peku bacila kutiju u ruke i zakolutala ocima…ae dobro.
    volim(iako to nije ducan)decke u surf & friesu, uzasno su simpa,napomenu te za nagradne bodove, nasmojeseni su i veseli i kad dodes gladan u pol noci =)

    http://www.blogger.com/home?pli=1

    ReplyReply
  27. ginger says:

    kardigan je presladak :)

    ReplyReply
  28. Ana says:

    slatkice :))
    odakle su majica i torba?

    ReplyReply
  29. ljupka says:

    vestica je iz orsay-a kupljena prošle zime ;)
    a torba je dječja knjiga zagreb kupljena na interliberu ;)

    ReplyReply
  30. Bernarda says:

    Ti si baš super osoba, samo da znaš. Baš ti je lijep post, i ja volim kad se raspišeš o sitnicama o kojima i sama često razmišljam. Zašto su ljudi kao ti i teta u tekstu rijetki? Šteta, jer osmijeh stvarno ne košta ništa :)

    p.s. trepaviceee <3 mršaviceeee ;) <3

    ReplyReply
  31. ljupka says:

    hvala ti bernarda :)

    ReplyReply
  32. mr.michael ? says:

    sviđa mi se look :)
    meni je najgore bilo kada me jednom u zari u avenue mall-u slijedio onaj prokleti zaštitar kao da ću nešto ukrasti i gledao onim pogledom,bilo je grozno osjećao sam se tako poniženo -.-

    ReplyReply
  33. glorija says:

    ne svidjaju mi es takva hlache :(
    xiu xiu <3

    ReplyReply
  34. ljupka says:

    ma meni se ne sviđaju nikakve, u tom je problem, opve su fino široke svugdje i udobne :) trazila sam nesto u cm ce mi biti udobno šivati 6 sati ;)

    ReplyReply
  35. Jelena says:

    hahah super naslov!
    ma sve te zenetine su potpuno lude… pa ni one same najcheshce nemaju dovoljno novca da kupe robu koju prodaju
    ja kada idem u ozbiljan shopping uvek izgledam kao kreten, jer svo to presvlachenje&jurcanje.. pa si fino navuchem shta stignem
    i ignorishem ih onda sve, a i oni mene. svi srecni :)

    ReplyReply
  36. Martina says:

    Ovaj događaj u slastičarnici je tužan. Nažalost, problem je u našem mentalitetu- ovdje ne smiješ odskakati od prosjeka jer automatski predstavljaš prijetnju, čudan si, ne znaju gdje da te svrstaju i zato misle da trebaju napasti da ne bi bili napadnuti. Vjerojatno se zato kod nas većina mladih tako slijepo povodi za trendovima i stalno imaš osjećaj da su svi jednako odjeveni. Ako se usude biti drugačiji, suočavaju se s odmjeravanjem i ružnim komentarima.
    Kad god negdje otputujem, u šoku sam koliko se svugdje vani toleriraju, pa i preferiraju različitost i originalnost, a mi kaskamo i kaskamo za svijetom. Bila sam nedavno u Madridu, tamo se također gleda Gossip girl, ali nema pošasti odijevanja poput gl.junakinja i masovnog nošenja torbica obješenih u pregibu lakta koj su ovdje prisutni.
    Pričala mi je krasna starija gospođa, dama u pravom smislu te riječi, ali malo drugačijeg stila odijevanja od onog uobičajenog u RH, kako se šokirala kad je došla na sprovod u ST, a tamo su je prisutne gospođe izvrgnule podcjenjivačkim pogledima, šaputanjima i sl. Eto, i NA SPROVODU je bilo važnije kako si odjeven nego što ti je značio pokojnik. Strava.
    Sorry na dugačkom postu, a zapravo sam htjela komentirati bezobrazluk nekih prodavača i prodavačica:D Tu ću biti kratka-ljudi koji vole svoj posao u trgovini, zadovoljni su sobom, kupac će to prepoznati i uvijek im se vraćati. Oni koji ne vole svoj posao, smatraju se inferiornima kupcu (opet ostaci sluganskog mentaliteta) i ispucavaju frustracije na njima.

    ReplyReply
  37. ljupka says:

    prvo hvala ti na ovom komentaru ja sam i željela da ovaj post bude mala diskusija na temu gdje je tko i kada doživio negodna iskustva, jer dosta ljudi cita moj blog i bilo bi mi drago da javno ocrnim te prodavace u pojedinim trgovinama. jer da nema nas potrošaca i kupaca ne bi bilo niti njih.
    a ovo za sprovod me uopce ne cudi, to je bas ono pravo balkanski trač partija bilo kada i bilo gdje kada se pojavi netko nov u sredini, situaciji …
    džaba nam i europska unija i europa kad u hotelu s 4 zvjezdice ne mozes sjesti ko covjek (sređen mirišljav i popeglan) da ne budes odmjeravan i ismijavan kao da si došao prositi ili uci u pišljivi shs i pitati prodavacicu da ti kaže cijenu (koja po zakonu treba biti na svakom proizvodu.)

    ReplyReply
  38. Sara says:

    Predivan ti je blog,drago mi je da i u Hrvatskoj ima orginalnih ljudi koji se igraju sa modom,a ne slijede pravila :D
    Prodavačice su užasne,pogotovo ako si dijete onda ti je još gore, sjećam se kad sam sa svojom sestričnom koja ima 8 godina ušla u neki dućan(da se bar mogu sjetit koji!)i ja sam gledala neku haljinu dok je ona gledala neku rozu torbicu hehe i rekla je kak je lijepa torbica,a prodavačica je samo odjednom doletjela do nje i bezobrazno joj rekla kako te torbice nisu za malu djecu i da šta ona radi tamo,da ima prestat dirat stvari,dok ja nisam izašla mislim i ja sam dijete,ali ipak imam 15 godina pa je malo drugačije,čim me vidjela je prestala i počela se ispričavat kako je ona samo htijela vidjet s kim je to dijete(niej da sam stajal 5 koraka iza nje) i da baš se dereš na dijete kad te zanima sa kim je.Mislim da je dućan bio tipa neki new yorker tako nešto,a ljubazna je teta u ann christinu i u kamenoj dugi u areni centar i poklon galeriji oblak :D

    ReplyReply
  39. ljupka says:

    hvala ti na komentrau :)

    nikad kraja bezobrazluku, na žalost. nisam nikada bila u kamenoj dugi! morat cu proviriti ;) :* i sve najbolje u 2011.

    ReplyReply
  40. Sara says:

    Također,u kamena duga je divna i ja sam ju nedavno otkrila i bila sam ljuta na majku jer je ona pola svojeg nakita kupila tamo,a meni nije rekla za nju ;)

    ReplyReply

Leave a Reply

;