hey, ho lets go!

 

Za sebe mislim da nisam dobra u dugačkim tekstovima, da previše kompliciram u objašnjavanju. Da sam brzopleta i brzo tipkam.  Ne volim pregledavati tekstove i često tu bude gramatičkih grešaka i tipfelera. To sam ja.  Ne savršena. Zamuckujem, grizem nokte, brzo se rastužim. I neću se truditi biti nešto što nisam.  Nisam narcisodina (da znam, psiholozi bi rekli čim napišeš da nisi, znači da jesam.  Ok, svi jesmo na neki način, bitno je da ego ne ide u plafon.) ali za sebe smatram da sam ok, s obzirom na ljude koje susrecem na dnevnoj bazi. Volim što sam napredovala i narasla. Što nisam više površna kao na početku i sredini svojih dvadesetih. Sviđa mi se što sam sa sebe maknula nesigurnost i strah i ostale cimbenike koji koce zdrav razvoj jedne mlade osobe. Imala sam snage da prebolim nepravdu i da se sa dna na koji su me smjestili drugi krenem prema gore. Bez obzira na težinu. Jer najveći prijatelj i neprijatelj si si ti sam. Zadaješ si ciljeve koje želiš ti ili koje ti diktira okolina.

Nije ovaj uvod tu da bi se neki naslađivali nad njim, niti da bi se drugi divili. On je tu zbog mene. Kada za dvije godine prolistam svoje postove iz UKa da vidim gdje sam bila. I u što sam uložila svoje blogersko influenserske novce. Koje vjerujte mi i nije bilo lako zaraditi. Danas se svi laktare i žele biti dio kolača “brze zarade”.  Teško je biti dio laktarenja ako nisi miljenik i ne ljubiš svima obraze. Mnogi su se u zadnjih 6 godina toliko trudili da ne zaradim ništa, ali eto ipak sam skupila nekoliko suradnji, štedila i financirala si putovanje života. Da nije bilo vas, dragi moji pratitelji (bilo da me volite ili mrzite) ova avantura jednostavno ne bi bila moguca. Hvala vam svima od srca. Znala sam da je ovo možda jedina prilika i zato sam ju jako dobro iskoristila.

Putovanja su kao i škole i fakulteti. Nauče te povijesti, zemljopisu, matematici, fizici, prirodi i društvu, psihologiji, kostimografiji, scenografiji. nauče te o boji, svijetlu, hrani, kulturi. Svemu.

Nauče te kakva si osoba, s kakvom si osobom. Kakva osoba želiš biti, a kakva više ne želiš.

Otvore ti oči koliko toga još možeš, koliko se živciraš zbog gluposti.  Kako bi život mogao biti lijep. Ali i kako je život konstatntno učenje.

Nekoliko puta u tih 30 dana sam pomislila: “Bože koliko je svijet velik, a opet mal.”

(…) i kako se samo srcem dobro vidi. Jer ako nije tako ni svi novci ovog svijeta, ni kupljeni pratitelji, ni filteri na instagramu. Ni novci koje ces zaraditi bilo pošteno ili ne, ti neće pomoći da budeš sretan. Jesi li sretan, znat ces samo ti. (I to je dobro.)

 

…

Na put smo krenuli oko 9, dan prije smo obavljali još sto stvari, legli smo kasno. Pred ovako dug put nikada ne mogu spavati. (od uzbuđenja <3).

 

Pripreme za put, s kim krenuti na ovakav tip putovanja?

Putovanja s Filipom su uvijek divna. On je najsposobnija osoba koju poznajem, uzašno je staložen i miran. I uz njega se čovjek osjeća baš ugodno. Baš takva osoba vam je potrebna kao suputnik. (Pravilo br. 1 ne idite na ovakav tip putovanja s osobom koju ne poznajete baš dobro ili sa osobom s kojom ne možete biti u potpunosti iskreni. Niti s osobom koja nema iste interese kao i vi. Ja imam dosta prijatelja koje obožavam, ali iskreno, mislim da na ovakav put s vecinom njih jednostavno ne bi funkcionirao. Pogotovo nakon trećeg tjedna kada nastupi kronični umor. pms i ini cimbenici)

• Morate biti psihički i fizički spremni na sve. Jer krećete na put na kojem cete biti svaki dan na cesti i proci 8000 km. Moj savjet je da osigurate i sebe i vozilo. U našem slučaju oba puta smo imali kvar na autu. Plus, prošli puta nas je žena udarila od iza i skršila nam pola auta. Na druge ne možete utjecati, i nemojte se ni truditi ni živcirati zbog toga. Pukle su nam i prednje gume. Ovog puta nam je samo puklo crijevo za rashlađivanje :) :P
• Porebna vam je raznolika odjeca. Nemojte gomilati nepotrebno! (kao ja prošlog puta). Temperature se kreću noću od 5 stupnjeva do 33 stupnja danju. Škotska je prosjecno do 21 stupanj. Što vam zapravo zadaje dosta muke. Potrebne su vam duple vrece za spavanje. Ona za temperaturu do 5 stupnjeva i ona za temperaturu do 15 stupnjeva. u suprotnom ce vam biti ili hladno ili vruce, loše cete spavati. Umor je najgori neprijatelj ovakvom tipu putovanja. Moj savjet je da nosite dva ručnika više, no što ste planirali. Ponekada nećete biti u mogučnosti da osušite ručnik (fenom ili sušilicom za ruke) pa ćete ga morati baciti kako si ne biste navukli vlagu u prostor u kojem spavate. Kako je auto bio naš dom, morali smo paziti na takve stvari.
• Što nositi pod obavezno:  vjetrovku/kabanicu, gojzerice, sandale, kožne patike, gumene čizme i papuce za tuširanje.
• Fen (iako vecina kampova nema niti uticnice u kupatilu), kremu za sunčanje. U Škotskoj će vam trebati i sredstvo za zaštitu od Midgesa (njihove mini bubce koje ne zuje kao naši komarci, ali jednako jako grizu. I jako su naporni. Sprej možete kupiti u bilo kojem ducanu za 7 funti.) Dezinfekcijske maramice, jer su ljudi u kampovima jako neuredni. Kampovi su vecinom mali, i ne ciste se kao npr. na moru svakih par sati. Ponesite si i vlažne maramice ukoliko planirate kampirati na “divlje” da se možete “brzinski otuširati”. Znam da nekima to djeluje fuuuj, ali na temperaturi od 15 stupnjeva se ne znojite kao kod nas ljeti. :)
• ne nosite pernate jastuke ili bilo kakvu opremu koja upija vlagu.
• Neki od vas nisu nikada kampirali, pitali ste za nekoliko osnovnih savjeta: – uvijek sa sobom imajte barem 3 litre vode, nešto hrane (npr. paštete, konzerve tunjevine, gotovih umaka i  tijesto) za “nedajbože”. Također ponesite si tablete za bolove, wc papir, vrecice, plinsku kartušu, tavicu, pribor za jelo, sol i papar, multi tool (leatherman) i gotovinu. Ukoliko se krecete po selima i prirodi. Mi smo npr. kupili funte u Zagrebu (ukoliko to radite, i kupujete vecu svotu, banke su vam zapravo najlošija opcija, povoljnije je u mjenjacnici.)
• super korisna stvar su vam aplikacije: Petrol Prices (radi samo u UKu) i Google maps (lako pronalazis mjesta po vrsti potrebe npr. kampovi, restorani, trgovine.) zapravo jedine dvije aplikacije koje smo koristili.

 

-Planiranje ruta:

sa prijašnjim iskustvom kampiranja po UKu znali smo da ne moramo apsolutno ništa planirati. Osim datuma polaska i povratka (zbog trajekta). Znali smo da kampova po Engleskoj ima na svakom koraku. Za Škotsku smo znali da je legalno kampirati, tako da smo se odlucili prepustiti pustolovini. Super je osjecaj slobode i opušteniji si kada ne moras gledati i paziti da stignes na tocno dogovoreni termin za smjestaj u tom i tom mjestu. Iskreno, ne znam kako bi uopce izgledalo 30 dana putovanja sa unaprijed rezerviranim smjestajem. Vjerojatno bi propustili sve one genijalne stvari koje otkriješ i posjetiš jer se slucajno nađu na putu. Iskustvo nam je pomoglo da si bolje posložimo financije. Prije dvije godine smo dosta novca potrošili na ljetnikovce i dvorce, samo zato što nismo znali da možeš uzeti godišnje članstvo u npr. National Trustu (neprofitna organizacija za održavanje ljetnikovaca i dvoraca i povijesnih kuća. Nastala, ako se ne varam, pedesetih godina kada su porezi na nekretnine bili golemi, i mnogi “lordovi” nisu imali više novca održavati ih. Mnoge povijesne kuće su iz tog razloga srušene. Neke su danas prezivjele i postale dio takvih organizacija (koje se financiraju od ulaznica i tim novcem održavaju iste). No o tome poviše u iducim postovima.  Godišnja ulaznica stoji za dvije osobe cca 95 funti i s kojim možete posjecivati  bilo koje kuće koje su pod njihovim “krilom”. Ukoliko niste član cijene ulaza za jednu osobu se kreću od 11 do 25 funti, plus parking cca 2-4 funte. Ukoliko ste član, parking je besplatan. Mi smo obišli cca 20 povijesnih kuća i vrtova, kako u Engleskoj tako i u Škotskoj, pa sad računajte koliko nam se to isplatilo. Mimo tih ljetnikovaca posjetili smo samo dva koja nisu pod NT.

Odlučili smo da ćemo desetak dana provesti u Engleskoj. Plan je bio obici dijelove koje nismo prošlog puta, polako “penjajuci” se prema Škotskoj. Prije dvije godine smo više “vršali” po selima i obali i šumama, a sada kada smo bili članovi NT bazirali smo se na kuće i vrtove.

Što se vodica tice, nisam koristila apsolutno nista.

Na instagramu istražujem vec godinama mjesta, tako da sam pronašla tamo vecinu i pospremila ih na karte, ukoliko nas put dovede blizu :)

Osim karata za trajekt, isplanirali smo unaprijed i kraj putovanja. Željeli smo da to bude nešto posebno. Kao točka na i.

Prošlog puta to je bio Greenway, ljetnikovac Agathe Christie i mjesto gdje se snimao Poirot – Sajam zlocina. Ovog puta smo se također odlucili za filmsku lokaciju – Highclere castle lokaciju na kojoj je snimana serija Downton Abbey. Na popisu onoga što bismo voljeli posjetiti bilo je: Hill Top, tvornica Emma Bridgewater, tvornica Cooke, Glen Coe (lokacija Skyfall filma), dvorac Dunrobin, Lyme park i dvorac Highclere. Ostale lokacije smo tražili usput.

Troškovi

Najviše upita je bilo vezano za troškove. Troškovi su dosta individalna stvar, ali mogu vam reci okvirno: putovanje nas je skupa izaslo cca 20 000 kn (znaci svatko cca 10 000 kn) tu je uračunato apsolutno sve hrana, smještaj, gorivo, cestarina, trošak popravka auta, ulaznice za dvorce, godisnja clanarina i ulazi u destilerije. Zapravo sve osim suvenira i tih stvari.

konkretni primjeri:

Cijene kampova se kreću od 10 – 25 funti. Iako je u prosjeku 16 funti noćenje u kampu za dvoje.

Hrana: ukoliko si sami kuhate, na hranu necete trošiti puno novca. Mi smo vecinom kuhali, kada nismo, jeli smo u pubu (ne često, možda tri puta da isprobamo sve njihove specijalitete kao što su fish&chips, haggis, sunday roast.. (F vecinom, ja nisam za takva jela.) po obroku cete izdvojiti od 8-20 funti. NT ima svoje menze, u kojima pripremaju jela od namirnica iz svojih eko vrtova, a meso nabavljaju s farmi unutar 20 km. Tamo sam se navukla na krem juhe, koje poslužuju sa toplim pecivom i maslacem. ( 4,5 funti)

Ono što je uistinu skupo za naše standarde su: Kava, Kolači i pivo.

Kavu cete platiti: od 2,7 -3,7 funte, za kolač  cca 3,7 , cream tea cca 5 funti dok cete pivo u obicnom ducanu u boci platiti cca 2,5 funta.

Pitali ste me za kolače, više manje je svuda ista ponuda: Scones, Milions shortbreads, Victoria sponge, i jos dvije varijante biskvitnih torti. Ništa posebno.

 

Zašto nismo rentali auto?

Vrlo jednostavno: zato što bi nas izašlo puno skuplje. Mjesec dana auta je oko 1000 funti, plus gorivo, plus avionske karte. itd.

Kako spavati u autu?

Naš Ford c max nije velik auto, ali smo ga pametno iskoristili. Izvadili smo zadnja sjedala, napravili metalnu konstrukciju da dobijemo ravnu površinu za madrac. (kod utora za noge na stražnjim sjedalima) Umjesto poklopca za prtljažnik izradili smo policu od šper ploče i izbušili rupe za gumene kvacice. To nam je bila kuhinja ;) S gurtnama smo na plocu pricvrstili posuđe, zacine i ine stvari.

Kupili smo najvecu kutiju za auto. (i to je zapravo bio najveci trošak puta :/ ali imat cemo ju zauvijek i bez nje ovaj put jednostavno ne bi bio moguc.)

Zamislite samo koliko mjesta zauzimaju gace i carape za 30 dana! Pa rucnici, pa dupla posteljina! 70 gaca i carapa na jednom mjestu :D! Zbog jednostavnosti “rukovanja”stvarima iz kutije, svu smo robu posložili u one plave ikea vrecice. Na stražnjem dijelu auta smo držali posteljinu, deke, ruksake, jastuke, vrece za spavanje, frižider torbu, pumpu za madrac i madrac. Sve u svemu auto je izgledao kao kada Romi idu na pazar. :D

Kada se prednja sjedala auta povuku skroz naprijed i spuste prema dolje, dobijete prostor od 2 metra, taman da stane madrac za napuhavanje (koji inace koristimo kada spavamo u šatoru). Za namjestanje stvari i spremanje kreveta bilo nam je potrebno osam minuta. Situacija je zeznuta kada pada kiša, jer morate raditi sve iznutra, i paziti da vam se nesto ne smoci. (zapravo je dosta stresno i dosta brzo morate djelovati.) Frižider torba je u kampu stajala kraj auta, ona je bila dosta bitna uloga na ovom putovanju. (i vašem buducem ukoliko cete sami kuhati :) Gotovo u svakom kampu ce vam zalediti vaše ledenice.

 

Koliko je teško naci mjesto za spavanje na “divljaka”

Na Ruti 500 nije problem, kao ni na Isle od Sky (tamo ukoliko niste dva, tri mjeseca rezervirali unaprijed smjestaj niti ne mozete drugacije nociti! Stvarno je veliko turisticko srediste, ali i najdivniji dio UKa.) Kada prođete Rutu 500, vise je naseljenih mjesta, pa je malo teže. Inace meni je ovo prvo takvo iskustvo. Bojala sam se samo jednom, kada smo spavali u šumi. Ali, ja sam dosta bojazljiva osoba, i ovo je bio genijalan nacin rada na sebi :)

Zapravo najcudniji je osjecaj jer mislis da ne smijes jer je kod nas to svuda ilegalno, pa ti se teško naviknuti. Plus strah te da ne dođe neki luđak i ne zakolje te :P. Ali kada realno pogledas, vidis da nisi normalan.. i shvatis koliko te strah ogranicava da doživiš nesto sto novcima ne mozes kupiti. Tako da tople preporuke svima!

Mi smo spavali tako 4 noci. I uštedili nešto novca da kupimo gin za Zagreb :P

Vožnja lijevom stranom

Navikneš se za dva dana, kasnije krivo skreneš u ulicu kada se vratis doma :D

Imaju zgodne naljepnice za auto, koje te podsjecaju kako skreces u kruzni tok i preracunaju milje u kilometre i ogranicenja brzine.

Veci je problem sto su im lokalne ceste jako uske i spore, npr. ne mogu se mimoici dva auta, pa se jedan mora vracati u rikverc i traziti utore. Nisu ih prosirivali jos od doba kocija.. Autoput je takoder jako spor. Zaobilazna traka i redova traka voze istom brzinom.. potrebno je PUNO strpljenja :)

Je li teško otici na ovakvo putovanje?

I je. i nije

Ako ne ocekujes nista i ako ocekuje sve. Bit ce ti super.

Meni su najgori bili Wci u kampovima. I gljivice na nogama. To su loši suveniri. Koje lijecis kasnije mjesecima.

 

Korištenje Interneta

Oni su još uvijek dio EU, tako da je sve kao kod nas.

 

Prednosti i mane kampiranja

Prednosti:

opuštenost, mir, sloboda, spavanje na mjestima koja oduzimaju dah, jednostavnost.

mane:

što dijeliš wc sa neurednim i prljavim ljudima, vecina kampova nema fen niti uticnicu za fen.

 

 

Zašto baš UK?

Da, znam malo je čudno da ljudi idu na dva dugačka puta na iste destinacije. I razmišljali smo o nekim drugim destinacijama kao što su Japan, Španjolska/Francuska /Belgija, sela Skandinavije.

Zaključili smo kako se ipak UK najbolje uklapa u naš budžet. Plus razmišljali smo kako bi bilo je super “dovršiti započeto”. Sada kada smo već mjesec dana kampirali po Engleskoj i Wallesu, znamo što nas očekuje. Kada smo prijateljima i rodbini rekli da idemo na put po UKu i da cemo se bazirati na Škotsku, vecina nam je rekla: “Pa kud baš Škotska, pa tamo nema nicega”. E pa baš zbog toga. :)

I to “ničega” je ispalo nešto najdivnije na svijetu.

 

Zašto ljeto ne iskoristiti za neke egzotičnije i toplije destinacije?

Vrlo jednostavno. Kada kampiraš ljeti i svakog dana si na drugom mjestu i želiš iskoristiti svoj godišnji da doživiš što više stvari, a vani je 38 stupnjeva 5 dana za redom, pa je 6 dana 33 stupnja. E da, ni to ne znaš kako je dok ne doživiš. Prošlo ljeto smo kampirali po Italiji. (da, znam loša sam blogerica i nisam objavila sve divne fotke Toskane i kampova, možda ih ubacim nakon ovog putovanja). Put smo skratili za 10 dana jer jednostavno ne možeš fizički hodati po suncu, razgledavati, jesti i piti. Samo hvataš hlad i piješ vodu i leži ti se negdje u klimatiziranom prostoru.

Neki kažu da smo propustili ljeto. Mislim da nismo. Deset dana Lošinja prije putovanja je bilo sasvim dovoljno. Da se odmorimo i napunimo “baterije”. Plus nisam ljetni tip osobe. Plus odmor mi nije ležanje na suncu i plivanje u moru. Ucrvam se kada sam tri dana na istom mjestu, a znam da bih moga za ta tri dana čudesa :P

(to je naravno vrlo individualno.)

 

inace, ovo su fotke od drugog dana putovanja. Kada smo stigli u Dunkirk u Francuskoj. Divan kamp i divan zalazak sunca u 23:30! a u 4 buđenje pa na trajekt za UK. Uvijek je divno doživjeti kada u svitanje trajektom stižeš na otok, a tamo te čekaju White Cliffs of Dover. (Prošli puta smo se penjali po njima. Predivno iskustvo!)

(pišem ovo od jutros. nastavim neki drugi dan:*)

 

 

xx