Kada bih morala birati  tri najdraža benda ikada, jedan od njih bi bio Interpol, ostala dva bih usitinu teško izabrala od gomiletine fenomenalnih.

Suknja je bila ljubav na prvi pogled, nosila sam ju nekoliko puta ovog tjedna, midi dužina mi je baš došla kao dobra promjena u životu.

Čak sam išla i u nabavku jednih tregerica ili hlača (vrlo ambiciozno od mene), ali naravno nisam našla ni jedne koje mi dobro stoje i u kojima bih se osjećala ugodno duže od dvije minute.

Nemam sreće s hlačama, možda jednom u drugom životu..

Neki kažu da je za suknju potrebna hrabrost, meni je takva situacija s hlačama. Kada ih stavim na sebe, osjećam se nelagodno i golo i neudobno.

suknja: BMS by Zoran Aragović, majica, torba i sako: h&m, marama: zara, čizme: jeffrey campbell, naočale: prada

Yeah but nobody searches
Nobody cares somehow
When the loving that you’ve wasted
Comes raining from a hapless cloud
And I might stop and look upon your face
Disappear in the sweet, sweet gaze
See the living that surrounds me
Dissipate in a violet place

Can you see what you’ve done to my heart
And soul?
This is a wasteland now

We spies
We slow hands
You put the weights all around yourself
We spies
Oh yeah we slow hands
We retire like nobody else
We spies
Intimate slow hands killer
For hire you know not yourself
We spies
Intimate slow hands
You let the face slap around herself

jedva čekam subotu i koncerte.

Devet vitamina s Pavelom i mojim corgijem Franjom koji je glavni panker na mojoj BiteMyStyle torbi <3

(ogrebala sam mu malo njuškicu jer sam se razlijepila po pješačkom prijelazu, valjda su laštili tramvajske tračnice. Prva krasta sezone je odrađena.)

fotografije: Pavel Posavec

u ušima je bilo ovo

Prošle nedjelje sam prvi puta pohodila na Sljeme. Bio je divan proljetni dan, grah na terasici i zagorski štrukli.

Dolje se nalazi moj “planinarski” outfit ;)

(ovaj rajf me uvijek raspoloži kada sam tužna.)

jakna: diesel, suknja: zara, majica: h&m, rajf: h&m kids, patike: superga (shoebox), ruksak: jeffrey campbell (shoebox), naočale: miu miu

Zadnjih dana sam čitala najdražeg Kamova. Družila se s ljudima koje nisam dugo vidjela.

(…)

(ovo volim čitati iznova i iznova i nikada mi ne dosadi..)

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti
prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal – i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša – šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša – kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete – o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati, i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov – o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!

slušala sam ovo

nosila sam: jakna: levis, haljina: h&m, naočale: miu miu, cipele: Högl

Sutra ću..

napraviti ono što nisam danas.

Za početak ću pogledati najdraži film i za kraj ću otići na koncert u Mediku. Sredinu ću izreživati spontano (već vidim koja će se pjesma vrtiti po glavi.)

nosila sam: Alain Weiz haljinu, Jeffrey Campbell Lite i ruksak – oboje iz shoeboxa, miu miu naočale,  srebrni prsten mi je kupila Iva negdje daleko <3, čarape iz Jadrana.

I could feel at the time
There was no way of knowing 
Fallen leaves in the night
Who can say where they’re blowing
As free as the wind 
Hopefully learning
Why the sea on the tide
Has no way of turning

More than this you know there’s nothing
More than this tell me one thing
More than this ooh there is nothing

It was fun for a while
There was no way of knowing
Like a dream in the night 
Who can say where we’re going
No care in the world
Maybe I’m learning
Why the sea on the tide 
Has no way of turning

More than this you know there’s nothing
More than this tell me one thing
More than this no, there’s nothing

More than this nothing
More than this
More than this nothing