14/11/14 // 11:46

_MG_3401

Velika je sreća kada iz velegrada putujem starom cestom za Osijek. (…)

Ljetos sam si dala malo truda i okrecila sobu, preuredila stari namještaj i kupila novi krevet.

Nisam uređivala sobu od 1. srednje. Nakon 4. razreda odselila sam u drugi grad, pa onda u treći i nekako nisam imala vremena, a iskreno ni volje.

Za sve vas koji me pratite na instagramu (@ljupka_tanevska) mogli ste vidjeti da sam u zadnjih 6 mjeseci bila vrijedna kada su bili u pitanju DIY namještaja i interijera.

Prvotna ideja u uređenju sobe mi je bila “uspomene” i “djetinjstvo”, tako da sam zadržala neke meni drage elemente. Soba je još u nastajanju, jer smatram da se interijer prilagođava osobni koja je u njemu. (Ok, ovaj moj malo sporije, jer na žalost provodim u njemu par dana svakog mjeseca, ali veselim se blagdanima i ljetnim praznicima.) Nagađam da će dobiti svoju čar tek nakon godinu dana, još uvijek je pomalo “sterilan”. (Mom zadnjem rentanom stanu u Zagrebu je trebala godina dana da bude u detalj pogođen u dušu i da diše kao ja, prava ja. Plus jedna sam od onih osoba koja ne može živjeti bez promjena, tako da svaki mjesec nešto dodajem, nešto oduzimam i preuređujem.)

-medo Đuro je moj prvi medo, dobila sam ga iz Njemačke

- mali pisaći stol je moj prvi stol, mama ga je dobila iz svog ureda u ljeto 1994. i onda je bio vintage. Obojala ga je u blago ljubičastu te nacrtala na njega tratinčice. U srednjoj školi sam ga obojala u zeleno, smeđe i žuto i sada je postao bijeli. Sentimentalna sam za ovim stolom.

- komodica u kojoj mi stoje knjige s faksa je također vintage komad koji se bojao već dva puta, prije ovoga je bio crn za bijelim detaljima

- perzijanera sam naslijedila od bake

-goblene je vezla mama itd.

 

Da ne duljim.
_MG_3403 _MG_3406 _MG_3413 _MG_3418 _MG_3421 _MG_3425 _MG_3428 _MG_3431 _MG_3432 _MG_3435 _MG_3437 _MG_3441 _MG_3449 _MG_3450 _MG_3454 _MG_3457 _MG_3463 _MG_3465 _MG_3468 _MG_3471 _MG_3475 _MG_3480 _MG_3483 _MG_3486 _MG_3488 _MG_3490 _MG_3492 _MG_3494 _MG_3495u

13/11/14 // 1:09

_MG_3287

Kiša sitno sipi, sipi i rominja,
Pa nam priča sne i bajke djetinjaste
Spavaju još tvrdo gospojice laste;
Sitna kiša sipi, svijeća mre i tinja:
Sve još mirno leži, nema žamora,
Tek se čuju krila — krila Amora.
Sad i ti već spavaš, moja suđenice,
Dobra moja Psiho, palmo moga mira!
Čuješ li kroz kišu, kako uz harfu svira
Anđeo il vila, što ima tvoje lice,
A na harfi tužnih zvijezda padanje,
Mrtvih, kao naše pusto nadanje.
Kiša priča i priča: to je priča stara,
Dosadna i teška pričica o kesi.
Ja sam mator, ubog, bogata ti nijesi,
Partija sam gora od svakoga mesara:
Spavaj, snivaj, dušo, i gledaj hramove,
A pred hramom svate i zlatne hamove…
Kiša suzi i suzi, a zora zla i žuta
Ulicom i krovom ko mamurluk zijeva,
Pored mene, mjesto moje drage, snijeva
Bolno bijelo mače, spaseno sa puta,
Pa sa oštrim, morskim, groznim očima
Grede kao maska mojim noćima.
Kiša sjetno sipi, sipi i rominja,
Šapćući mi sne i bajke djetinajste,
Već su budne moje komšinice laste,
Sjetna kiša sipi, srce mre i tinja,
Stanovi se bude i usred žamora
Pekar nosi u kujnu koš, pun Amora.

_MG_3297 _MG_3311 _MG_3315 _MG_3321 _MG_3322 _MG_3324

 

 

frizura by Nivea

12/11/14 // 12:48

_MG_3342

 

 

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti
prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal – i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša – šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša – kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete – o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati, i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov – o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!

 

 

_MG_3362

_MG_3373

_MG_3377

majica: Ljupka x Lola.tees

 

 

8/11/14 // 8:34

_78A3102 _78A3103 _78A3113 _78A3118 _78A3134 _78A3146 _78A3149

… a u torbi srebrna termosica iz koje miriše đumbir i cimet.

 

Želim vam divan vikend!

6/11/14 // 5:21

_36T0316 _36T0335 _36T0337 _36T0340 _36T0345 _36T0348 _36T0370 _36T0389

volim kasnu jesen jer donosi višesatne čajanke, kestenje, teške parfeme i baršun. Ana je za našu prvu kasnojesensku čajanku nosila suknju i top s potpisom Ivana Alduka a ja sam se odlučila za Boudoir haljinu.  Miris kandiranih marelica, ružinih latica i mente dopirao je iz čajnika a mi smo prepričavale neke lijepe uspomene. Leonard Cohen i Nick Cave pjevali su u pozadini. Sreća na kvadrat!

;